svismoisti
12.07.2009., nedjelja
izgnanstvo
|
prognana sam prognao si me iz svog života i ponovo sam tamo odakle nisam nikad ni otišla. nitko nije vidio niti znao gdje sam bila svo ovo vrijeme nitko nije znao tko je neprestano bio pored mene, u svakoj misli pokretu pogledu sada moj je smješak samo nacrtan na mom licu moj pogled je beživotan moji pokreti podsjećaju na kretnje lošeg glumca na sceni i nekako sam prazna, tiha i bez sjaja a sve se čini sasvim dobro sve je uredno čisto i glatko kao i uvijek oni su sretni siti i zadovoljni i ništa se ne pitaju ono što je nemoguće ostvariti ono što je nemoguće voljeti ono što je nemoguće imati postaje i ostaje naša trajna želja i i čežnja nikad prežaljena nikad preboljena dragi @ vrijeme je da odem odavde možda se pojavim negdje drugdje pod drugim imenom, i počnem iznova. prepoznat ćete me, sigurna sam. svismoisti ostaje ovdje u tišini.  http://viridiana.blog.hr/2009/04/1626085824/o-sudbini.html |
