|
jučer i danas, dva svemira. nalazim se pred zidom, priklještena, stisnuta, nema izlaza ni spasa. mogu li se obraniti od onog što mi prijeti, zmija se opet uzdigla, zapalucala jezikom i ugrizla. prijetnje izgovorene. učini što kažem i biće sve ok reče. mi nismo iz istog svijeta, kažem. u mome svijetu nitko nikog ne zloupotrebljava. kako se brzo zaboravi, a kako se lako opet vrati ono što smo mislili da se neće više ponoviti. u zamci sam vlastitog izbora, svoje smjelosti, ludosti. neću pokazati strah, jer on daje krila onom tko želi vladati suočiti se s sobom i svojim djelima. uvijek na kraju to predstoji. pritom nismo zaštićeni ni od čega. |