|
ne poznajem sebe jer da nije tako ne bih se čudila samoj sebi. jer mislila sam da sam onakva kakva trebam biti. zašto netko mora doći u naš život da nam otkrije tko smo i kakvi smo zapravo? i strah me kazne i krivica me guši i noću se uvlači neki ledeni crv u moje misli. hodnici koje stvara tako su mračni i hladni. ja dalje ostajem ona druga. nedjelja ovo dolje pročitah jutros. to je komentar koji je @_bezšavova_ uputio na jedan post @oči su ogl. duše. nadam se da se neće ljutiti što sam se poslužila njegovim riječima, tj. njegovim mislima. tko bi im mogao odoljeti i ne poslužiti se njima, toliko se nadovoezuju, nadopunjuju, pomažu u pokušaju da se dokuči samog sebe? "Ponekad je najteže dosegnuti sebe u razmišljanjima koja su naučena. Uvijek tražimo neku poredbenu matricu preko koje ćemo se oslikavati. Je li to ono što želimo biti, a ne usuđujemo se sami sebi priznati; je li to ono što smo u očekivanjima drugih, pa se trudimo ne iznevjeriti, je li to ono što stvarno jesmo, toliko poznato, a nikad mjerljivo, ili ono što smatramo da u nekom okruženju moramo biti? Imje a ih mnogo, a samo je jedno bezuvjetno naše." ponedjeljak @ _la boite noire_ ??? bez riječi? bez teksta? bez stiha? |