|
što znači sve ovo, pitam se. te silne riječi koje izlaze iz nas i okupljaju se iz dana u dan oko tih naših imena, nadimaka, sličica. duše koje iza njih stoje, što govore, što želimo reći jedni drugima, što poručiti? bojimo li se vlastite tišine, vlastitih života, naše stvarnosti kao i stvarnih bića oko nas pa ovdje nalazimo surogate za prijateljstva, ljubav, inspiraciju, nadahnjuća. vidim sebe i svoje vrijeme koje posvećujem ovome, i vidim propuštene stvari koje ne činim jer ovdje svako malo nešto tražim, išćekujem, opuštam se, lutam ili tražim utjehu. kako dugo to može trajati? kako daleko to može otići, i što to sve može s sobom donijeti? odbijam li nešto sagledati ili priznati sama sebi, pa je idealno brbljati ovdje i tako "ubiti" vrijeme koje bih trebala provoditi u svom vlastitom unutarnjem prostoru, u tišini? uvijek sam voljela puno gruntati i analizirati, i zbog toga i uništiti nešto što mi je bilo važno, jer onaj nemirni dio mene ne miruje. to je to, govorim sama sebi tada, ruješ i kopaš po nečemu što je bolje ostaviti na miru. pustiti da bude tamo gdje i je, da živi svojim životom. |