|
te ljubavi, ti osjećaji. volimo li u stvari više to, to stanje u koje nas dovode objekti naših žudnji? ne želimo da ikad završi, pa čak i onda kad oni za kojima smo uzdisali tako dugo i ustrajno, postaju obični, kao da su se spustili s neke bolje i ljepše planete i postali isti kao i svi ostali. ostajemo li tada uz njih i dalje zbog refleksa, reakcije svog bića na njih, kao što i pavlovljev pas? sve više razmišljam i u tom smjeru ne bi li objasnila i shvatila neke pojave i emocije. |